Poslovanje nakon korona krize?
Jedna moja kolegica me pitala zašto ne napišem što će biti nakon krize s korona virusom? Nisam vidovnjakinja, niti se razumijem u astrologiju da bih mogla prognozirati bilo što. Koliko i kako će nam se život promijeniti prvenstveno ovisi o nama samima. Hoćemo li biti disciplinirani i suzbiti širenje na najmanju moguću mjeru ili će se agonija nastaviti do daljnjega?
Jutros sam čitala razne teorije što je dobro napraviti za ekonomiju. Neke države poput SAD smatraju da treba nastaviti s gospodarskom aktivnošću i pustiti da se ljudi zaraze. Navodno bi prednost bila ta što bi gospodarstvo manje trpilo, a zaraženi ljudi bi kroz neko vrijeme stvorili imunitet, to je neka srednja teorija. Kina je pokazala kako su oni shvatili krizu i to uvođenjem jakih restrikcija. Hrvatska je po stupnju zabrana u vrhu ljestvice država koje se bore protiv korona virusa. Samo vrijeme će pokazati što je ispravno, a što ne. No, sigurna sam da nas sve zanima što će biti nakon korona virusa.
DULJA KRIZA DULJI OPORAVAK GOSPODARSTVA
Svima je jasno da što dulje bude trajala kriza da će oporavak gospodarstva biti dulji. U prilog gospodarstvu ne idu niti mjere koje je Vlada propisala i zakoni koje donose.
Mnogi poduzetnici će posegnuti za mjerama Vlade, a oni malo žilaviji, koji imaju ušteđevine ili se i dalje bave poslovnom aktivnošću, jer neke aktivnosti se i dalje odvijaju, će možda lakše iznijeti ovu krizu na svojim leđima.
Ipak većina malih i mikro poduzeća te onih koji su se i prije krize borili s opstankom, neće imati baš sjajnu budućnost.
Postoje proračuni koliko pojedinog poduzetnika „košta“ svako radno mjesto, koliko će mu mjere koje su propisane pomoći u očuvanju tog istog radnog mjesta, ali i koliko će, nakon krize za to isto mjesto, taj isti poduzetnik morati platiti doprinosa i davanja koja su odgođena. Računica je vrlo jednostavna i ako uzmete u obzir da mnogi poduzetnici u iduća dva ili tri mjeseca neće uprihoditi ništa, kada se situacija s korona virusom stabilizira, oni će biti u dugu koji će morati vratiti, a posao će tek trebati ponovno postaviti na noge.
U toj situaciji rezultat bi mogao biti poguban za postojanje tvrtki. Neki poduzetnici su već zatvorili svoje tvrtke i poslali zaposlenike na Burzu jer već vide da se situacija uskoro neće vratiti u ono stanje prije krize, a kada su uzeli sve u obzir shvatili su da je bolje sve zatvoriti i ne nagomilavati dugove. Drugi su optimističniji pa misle da će nastaviti tamo gdje su stali.
Hoće li zaista potrošači krenuti od one točke gdje su stali prije krize?
Odgovor je jednostavan i za to vam ne treba neka prevelika matematika. NEĆE. Ukoliko ova kriza potraje još mjesec do maksimalno dva, postoje kakve takve šanse da ćemo nešto spasiti od gospodarstva, ali ako agonija potraje dulje sve će biti teže.
Uzalud mislimo da je nekima lakše od drugih. Uzmite na primjer računovođe, trenutno su oni n jtraženije zanimanje, najviše na udaru propisa i mjera od strane države, ali i svojih klijenata.
Vlasnici tvrtki se nužno ne snalaze u Vladinim propisima i silnoj papirologiji bez obzoira koliko ona bila jednostavna ili manje komplicirana. Svi ti vlasnici će najvjerojatnije zvati svog računovođu da im objasni što trebaju ukoliko se žele prijaviti za mjere Vlade. Neki od računovođa će naplatiti dodatno savjetovanje, a neki neće. Ako vlasnik već traži mjeru koju je propisala Vlada pretpostavimo da već sada procjenjuje kako neće moći podmiriti svoje obveze prema radnicima i državi.
Vjerojatno sad još netko misli kako je računovođama super, rade završne izvještaje, traženi su, ispostaviti će fakture za usluge, za izradu završnih izvještaja i njima j ustvari dobro, baš kao i svima koji sada rade. Moje pitanje je: Ako vlasnik tvrtke traži pomoć Države da bi platio radnike i odgodio poreze, zašto itko misli kako ima sredstava platiti tom istom računovođi?
Dvije su stvari izgledne
Prva je da će ljudi nakon ove krize jako pažljivo birati na što će trošiti novac. Pitanje je i do kada će ga imati. Kao što sam već napisala, trošit će ona sredstva koja imaju na računu. Ako su ostali bez posla koliko mogu izdržati? Ako im je plaća smanjena, što je vrlo izgledno za većinu poduzeća, koliko mogu izdržati sa smanjenom plaćom? Možda imaju ušteđevine, ali do kada? Što je s onima koji imaju kredite?
Jedini koji u cijeloj priči za sada neće biti okrznuti su državni i javni zaposlenici, no pitanje je do kada? Kada poduzentici ne budu uplaćivali sredstva u državni proračun, za zdravstveno i mirovinsko osiguranje i državna blagajna će se isprazniti. Veliko je pitanje koliko ta blagajna zaista može izdržati. Moje mišljenje je da Država novaca nema i da su zato i napravljene ovakve mjere kojima se pokazuje da se nešto radi, a ustvari su zakamuflirali činjenicu da je „Car gol“.
Druga stvar su poduzetnici. Neće svi opstati niti će svi propasti. Žilava smo mi skupina koja poduzima i koja i u najgorim vremenima opstaje. Da, bunit ćemo se, kritizirati Vladu i njene mjere, ali hoćemo li biti složni? Pretpostavljam da ipak nećemo. Svatko će gledati sovja posla i neće se usuditi misliti na nekog drugog.
Hrvatska je kroz povijest uvijek bila sluga drugima i nažalost ta se priča ne mijenja lako. Englezi su npr. bili kolonijalisti, držali se i uvijek će se držati „kraljevski“. Hrvati imaju državu tek tri desetljeća koja još nije naučila upravljati niti ima lidere koji to znaju. Učimo se, padamo i dižemo. Jedan moj direktor je govorio da za englesku travu, ravnu i prekrasnu, treba 200 godina rada. To je samo metafora za promjene koje želimo vidjeti. Nama trebaju godine i godine da dosegnemo „englesku travu“.
I što ćemo nakon korona virusa?
Ono što ne shvaćamo je da smo svi u začaranom krugu. Netko će puno raditi i zaraditi, ali pitanje je kada će mu biti plaćeno. Vratimo se na računovođe.
Oni će raditi punom parom cijelo vrijeme, ali kada ispostave fakture neki klijenti će platiti odmah, ali pretpostavljam da će većina poduzetnika koje vode u jednom trenutku ostati bez sredstava pa će se i računovodstveni servis brže ili sporije naći u problemima. Tako je i sa svima ostalima. Svi ovisimo jedni o drugima, više ili manje i ova kriza nikoga neće ostaviti neokrznutima.
Ljudi će potrošiti novce za vrijeme karantene i kada se vrate na posao najprije će morati zaraditi svoju plaću koja će vjerojatno i dalje biti smanjena. Ukoliko prodajete odjeću, cipele, nakit, kućanske aparate, nove kuhinje, namještaj – hoće li potrošači nakrupiti u vaše trgovine čim prestane karantena? Neće. Biti će oprezni jer ne znaju što ih čeka i radije će držati novac u „čarapi“ ako im je što ostalo.
Hoće li tvrtke koje educiraju svoje zaposlene trošiti na edukacije jednako kao prije korona virusa? Neće. Hoće li se oglašavati jednako? Neće. Odrezat će sve ono što smatraju da nije nužno. Dakle, raditi će samo oni koji budu nužni, oni koji se prilagode i oni koji budu uporni unatoč svemu.
Što će biti s državom?
Pokušat će se naplatiti to je sigurno, na sve mile i nemile načine, ali od ugašenih poduzeća ne možeš naplatiti ništa, vjerojatno će se i blagajna smanjiti. Nadam se da će to dovesti do racionaliziranja sustava, rezanja nepotrebnih agencija, slanja ljudi na zaovod za zapošljavanje.
Premda zvuči grozno, ali svi ti ljudi koji žive od sredstava poreznih obveznika trebaju naučiti odakle im dolazi plaća. Osim toga, poslodavci su muku mučili da nađu radnike, znači posla je bilo. Nisu radili samo oni koji zaista nisu mogli. Zašto netko tko je radio u raznoraznim agencijama ne bi pokušao raditi kod privatnika? Prekvalificirati se, naučiti nešto novo? To ne bi bilo niti prvi niti zadnji put da je netko iz državnog ili javnog sektora prešao u realni. Da, dinamika poslovanja je drugačija, ali zar nam 30 godina treba kako bismo shvatili da nema više jednog posla za cijeli život i da nema više sigurnosti?
Nadam se da će i hrvatski sindikati doći na red. U ovim kriznim situacijama sindikati pokazuju nevjerojatan stupanj nerazumijevanja. Oni se zalažu za prava svojih članova. Sjajno, nemam ništa protiv, to je hvale vrijedno. Apsurdno je međutim das se zalažu za prava koja se ne smiju ni u kojem slučaju mijenjati jer su stečena i u kamenu napisana.
Što će se dogoditi kada ne bude novaca za isplatu plaća? Hoće li Sindikati uskočiti sa sredstvima koja dobivaju od svojih članova za njihove plaće? Prije nekoliko mjeseci smo mogli vidjeti te iste Sindikate na djelu. Kada su trebali uskočiti sa sredstvima Sindikata i dati novac za plaće svojih članova odjednom su prekinuli štrajk i složili se s Premijerom.
Država vs. Poduzetnici ili Zajedno u svemu
Da, sve ovo zvuči strašno i mnogi će reći da to nije istina, ali bojim se da bez korjenitih promjena cjelokupnog sustava nikome od nas neće biti dobro. Ponekad su ove krize potrebne da se nešto staro završi i konačno sruši da bi moglo doći nešto novo, drugačije i humanije. Slijedi nam gradnja ispočetka.
